FIZIOTERAPEUT

• definisanje pojma
• područje rada
• mogućnosti zapošljavanja
• obrazovanje prema bolonjskom procesu
• potrebni standardi u obrazovanju
• smjernice trajnog obrazovanja
• dodatna stručna usavršavanja  

KO JE UOPŠTE FIZIOTERAPEUT?

• zdravstveni stručnjak koji upravlja procesom fizioterapije
• radi s osobama svih dobi kako bi održao i
• unaprijedio zdravlje
• podržava restituciju funkcije i samostalnost kada pojedinci imaju probleme izazvane bilo kojim poremećajem, koji se odražava na sistem za pokretanje i/ili onesposobljenost koja je proizvod
• tih poremećaja
• kroz sistem obrazovanja (dodiplomskim stručnim studijem) osposobljen i kvalifikovan za učestvovanje u postupcima procjene bolesnika, te djelovanje u terapiji i rehabilitaciji, kao i u područjima prevencije i procjene učinka
• ima etičku i legalnu odgovornost prikupiti podatke potrebne za planiranje i uspješno izvođenje terapijskih ili rehabilitacionih postupaka

PODRUČJE RADA FIZIOTERAPEUTA

• fizioterapijska procjena
• fizioterapijske intervencije
• prevencija ozljeda, oštećenja, funkcionalnih ograničenja i onesposobljenja
• konsultacije, upravljanje, edukacija i istraživanje

FIZIOTERAPIJSKA PROCJENA
(početna procjena, mjerni instrumenti - sprave i upitnici, mjerenje ishoda)

• procjenjuje se stepen oštećenja, funkcionalnog ograničenja i onesposobljenja
• definišu se svi postupci koji se usklađuju s popisom dijagnostičkih i terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima

FIZIOTERAPIJSKA INTERVENCIJA
(planiranje, primjena i modifikovanje fizioterapijskih postupaka)

• ciljevi fizioterapijskih intervencija mogu biti u domenu prevencije, liječenja ili rehabilitacije (habilitacije)
• definišu se  svi postupci koji se usklađuju sa popisom dijagnostičkih i terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima
• MJERENJE ISHODA
• procjena funkcionalnog ograničenja
• procjena zadovoljstva bolesnika
• procjena korisnosti i isplativosti

MOGUĆNOSTI ZAPOŠLJAVANJA

• centri za rehabilitaciju,
• centri za zbrinjavanje i objekti produžene njege,
• u specijalizovanim oblastima:
• mišićno-skeletnoj, neurološkoj, gerijatriji, kardio rehabilitaciji, pedijatriji, ginekologiji,
• privatna praksa,
• kućna njega,
• u industriji, u obrazovanju, sportu, promociji zdravlja i prevenciji onesposobljenja.

ŠTA BOLONJSKI MODEL STUDIRANJA NUDI U OBRAZOVANJU FIZIOTERAPEUTA?

• najviši stepen visokog obrazovanja na stručnim studijima
• već stečena viša stručna sprema za godinu dana doškolovavanja postaje prvi stepen visoke stručne spreme
• izjednačavanje u stručnim nazivima (ravnopravnost stručnih i univerzitetski studija, jer poslije pojedinih ciklusa stiču se ista zvanja)
• kvalitet stručnih studija u odnosu na univerzitetska je u omogućavanju brzog uključivanja u tržište rada –

• na stručnim studijima uz sticanje osnovnih
• teoretskih znanja, veća usmjerenost ka praktičnim znanjima i vještinama i pripremi za rad u ciljanoj profesiji
• studenti stručnih studija usmjeravaju se ka rješavanju praktičnih problema i praktičnim djelatnostima, dok studenti univerzitetskih studija teže ka složenim naučno-istraživačkim pristupima zasnovanim na dubljem poznavanju teorije i istraživačke metodologije
• (dr sc. Mladen Havelka, “Bolonjski proces i stručni studij”, iz: Tempus projekt  Cro4Bologna, Prvi koraci u Bolonjskom procesu, Sveučilište u Zagrebu, 2005.)
• usavršavanje omogućeno i prenosom bodova - ESPB (evropski sistem prenosa bodova) eng. ECTS- prelaskom sa stručnih studija na univerzitetske studije
• bodovni sistem omogućuje i razmjenu studenata, odnosno usavršavanje u drugim zemljama Evrope (potpisnicama Bolonjske deklaracije)
• bodovi se mogu postizati i izvan visokoškolskog obrazovanja, uključujući i cjeloživotno učenje, pod uslovom da ih prizna univerzitet koji prihvata studenta 
• (ciljevi Bolonjske deklaracije – http://sr.wikipedia.org)

POTREBNI STANDARDI U OBRAZOVANJU FIZIOTERAPEUTA

• osnovno obrazovanje fizioterapeuta treba se odvijati  na nivou stručnog studija fizioterapije u trajanju od min. 3 godine,
• nakon završenog stručnog studija obavezan je jednogodišnji pripravnički staž u kliničkoj praksi,
• mogućnost upisa na postdiplomske studije,
• fizioterapeut treba da ima dužnost trajno se usavršavati, što takođe čini postdiplomsku edukaciju

SMJERNICE TRAJNOG OBRAZOVANJA

• primjereno obrazovan fizioterapeut treba da se
• ističe doživotnim učenjem i profesionalnim
• obrazovanjem, koje doprinosi očuvanju i
• poboljšanju kvaliteta fizioterapeutske prakse,
• osnovno obrazovanje za fizioterapeute trebaju voditi
• fizioterapeuti predavači koji obavljaju kliničku praksu i koji su sposobni da prenesu znanje i
• vještine za kritičku analizu teorija i metoda
• fizioterapije,
• fizioterapeute treba podsticati na dodatno
• obrazovanje iz područja metodologije nauke,
• kako bi unaprijedili kritički profesionalni pristup,
• zasnovan na istraživanjima, koji će prenijeti u
• svakodnevni rad,
• u planu i programu obrazovanja fizioterapeuta treba
• direktno da učestvuje nastavno osoblje stručnog
• studija, kao i udruženje fizioterapeuta.

DODATNA STRUČNA USAVRŠAVANJA

• učestvovanje u radu kongresa, simpozija, konferencija i drugih oblika stručnih sastanaka,
• kursevi i radionice,
• studijski boravci,
• članci u stručnim i naučnim časopisima. 

 

Radna terapija (occupational therapy)  je svaka aktivnost, mentalna ili fizička, koja je medicinski propisana i stručno vođena sa svrhom da pomogne pacijentu u ozdravljenju od neke bolesti ili povrede (definicija WHO).

Radni terapeut je zdravstveni radnik koji u svim fazama zdravstvene zaštite, pomoću vaspitnih, ergonomskih ili metoda radne terapije djeluje u cilju održavanja, uspostavljanja ili poboljšavanja psihofizičke i socijalne sposobnosti pojedinca ili grupe ljudi čije su fizičke, psihičke, profesionalne, socijalne i rekreativne funkcionalne sposobnosti ugrožene, što se ispoljava ograničenošću ili nesposobnošću za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života (ostvarivanju životnih navika).

Do 20. vijeka radna terapija se razvijala isključivo u psihijatrijskim bolnicama a od 1900 . godine ulazi i u opšte bolnice . Džordž Barton je 1914. god . formulisao naziv radna terapija koji se i danas koristi.

Prvu školu za radne terapeute osniva dr Elizabet Karson u Engleskoj 1930 .god . Između dva svjetska rata otvaraju se škole i profesionalna udruženja a 1951 . god . stvara se Svjetska federacija radnih terapeuta (WFOT), koja grupiše organizacije radnih terapeuta brojnih zemalja i formira se specijalizacija radne terapije kroz trogodišnje / četverogodišnje školovanje.  Danas je ukupno 66 zemalja članica WFOT .

Na teritoriji BiH ne postoji niti jedna obrazovna ustanova koja školuje radne terapeute . Najbliže škole za edukaciju radnih terapeuta su u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji gdje radni terapeut stiče svoje obrazovanje na Visokoj medicinskoj / zdravstvenoj školi a nakon završetka školovanja mogu da rade na svim nivoima zdravstvene zaštite ( CBR centar, Centar za mentalno zdravlje, opšte bolnice, psihijatrijske klinike, pedijatrijske klinike, gerijatrijski centri, NVO, zaštitne radionice, domovi za osobe sa invaliditetom etc.)
Metode koje koristi radni terapeut su metode funkcionalnog osposobljavanja, obučavanje aktivnostima svakodnevnog života ( ASŽ ), obučavanje svakodnevnim aktivnostima, ortotičko – protetičke metode, ocjenu radne sposobnosti, predprofesionalne procjene, profesionalno usmjeravanje, arhitektonsko – tehničke adaptacije i adaptacije sredstava za rad.

Radna terapija raspolaže metodologijama za rad sa pacijentima svih uzrasta . Zastupljena je u radu sa osobama koje imaju fizičke, psihičke ili duševne probleme privremenog ili trajnog karaktera. Koristi se kako individulni rad tako i rad u grupi. Zadovoljava perspektive rehabilitacije, habilitacije i prevencije.